Gledam u osam obojenih ulomaka “realnosti” koje je nekad negdje prisvojio Filip Horvat i pitam se da li da provjerim kada i gdje. Neću. Ovako će biti zanimljivije; kad čitatelj dobije u ruke ovaj tekst, bit će stepenicu više od mene. Na stranicama Orisa fotografije su potpisane i čitatelj će znati kada i gdje su bile snimljene. 

Uzbudljiva mi je moja pozicija sputanosti, prikraćenosti. Obično pisac zna o materijalu više od čitatelja; dopada mi se inverzna situacija. Dakle, ja igram sa svojevrsnim povezom preko očiju kako bih isključivanjem nekih informacija mogla posvetiti punu pažnju drugima. Ovoga puta iluziji realiteta.

– Što je stvarno?

– Pa sve. Ovo su dokumentarne fotografije.